Архиве категорија: писма пристигла у последње време

Otvoreno pismo ministru Ivanu Tasovcu / Nataša Marković

Otvoreno pismo ministru Ivanu Tasovcu NIKO NE VLADA NEVINO

Jedna istočnjačka mudrost kaže, niko ne vlada nevino. Ako se ne domognemo mašte, kulture, umetnosti, ostaje nam samo surova i opora stvarnost… U kojoj čovek nije više centar sveta, već novac i magična moć kapitala. Bez kulture, mi ne znamo ko smo i kuda idemo… Bez kulture mi ne umemo da sanjamo svoje snove i kreiramo svoju budućnost…U zemlji koja godinama nema strategiju kulture i kulturne politike. Živimo od danas do sutra, tumaramo od jednog ministra kulture do drugog ministra…Ministri se menjaju, a činovnici u Ministarstvu kulture Srbije i Sekretarijatu za kulturu Beograda godinama ostaju isti, često skoloni korupciji i slizani sa moćnim grupama, i privilgovanim pojedincima u kulturi. Neki profesori univerziteta, pisci, izdavači, izveštili su se da svake godine poharaju državnu kasu…Izmisle po desetak projekata, prepisuju ih iz godine u godinu… Za njih ne važe konkursi, procedure, konflikti interesa…U komisijama dežuraju njihovi ljudi…I umesto javnog interesa u klturi Srbije, godinama caruje privatni interes…I nikom ništa… Lec je govorio, da se jedino od dece, pijanaca i ludaka, očekuje da govore istinu! Izložiću se tom riziku i reći, da nas jedino istina u Srbiji može spasiti i prosvetliti, jer smo predugo živeli u lažima! Jedan od bivših ministara kulture Nebojša Bradić u Kulturnom dodatku „Politike“ (13.jun 2015.): izjavio je: „Pozorište je u haosu. Jadno finansirano i udaljeno od novčanih tokova. Ali to ne sme da se kaže. Rečeno im je, „Ćutite, ili nećete dobiti ništa“. Javne subvencije u pozorištima umanjene su do tačke koja ugrožava opstanak. A onda umetnike optužuju da previše pažnje pridaju nedostatku novca…“ Bradić je čovek pozorišta i govori samo o pozorištu, iako zna da je takva situacija i u drugim oblastima kulture, možda još i gora…Čitava oblast kulture lagano, ali sigurno umire… Tranzicija Srbije nije ni dotakla ovu oblast. Desetine hiljada, uglavnom obrazovanih ljudi u kulturi, živi na ivici egzistencije i u bedi. Zavirite u domove kulture širom Srbije i u naše provinciske kasabe, čast izuzecima, i videćete gde je danas Srbija. Ta slika se ne može polirati velikim i šarenim pričama o budućnosti…Ti ljudi su danas, samo mrtav kapital Srbije, izvan tokova društva. Bilo bi zanimljivo da nam Bradić kaže, šta on nije učinio dok je bio ministar kulture Srbije, a mogao je…I šta bi danas uradio da može? Ne možemo više živeti u lažima. Pitam se, šta otkucavaju časovnici, koje je ministar kulture Ivan Tasovac, u svom performans raspoloženju, nedavno postavio na Ušću, ispred Muzeja savremene umetnosti i ispred Narodnog muzeja Srbije? Tanjug je ovih dana javio, „da radovi na ova dva objekta kulture teku svojim tokom.“ Istina je, sasvim drugačija. Radovi na Muzeju savremene umetnosti, nisu još ni počeli, a rok za završetak radova i otvaranje Muzeja je 20 oktobar 2015. godine!? Na Narodnom muzeju Srbije se radi samo fasada i fasadna stolarija. Tenderi za unutrašnje radove, nisu ni raspisani! A radovi bi trebalo da budu gotovi, na dan muzeja, 10 maja 2016. Priznajem, radovala sam se kada je Ivan Tasovac izabran za ministra kulture Srbije. Nažalost, politika brzo troši ljude, a naročito one iz kulture. I on će, kao i svi ostali ministri kulture koje pamtim, biti brzo zaboravljen. Pamtiću ga kao ministra koji ćuti, i u Vladi i u javnosti! Kao jedinog ministra kulture Srbije koji ima lično obezbeđenje. Nažalost, prokockao je naša velika očekivanja i svoju veliku popularnost kao frontmen Beogradske filharmonije. I kad smo očekivali njegov aktivniji javni angažman, rezove u kulturi, borbu za kulturu u zemlji, on se pretvorio u čupavog dvorskog lutka, kome je kako kažu, najvažnije da bude u Vučićevom ozračenju… Na mnogobrojne primedbe kulturnjaka, Ivan Tasovac odgovara: „ Para za kulturu ima, ali se one arče!“ Reći to u zemlji Srbiji, danas, nije pristojno. U zemlji Srbiji, koja izdvaja jedva pola procenta!!! iz budžeta za kulturu, najmanje u regionu i najmanje u Evropi!!! Čak i mala, siromašna Crna Gora, izdvaja tri odsto! Ako je tako, zašto onda službenici u ministarstvu i pomoćnice ministra, arče novac poreskih obveznika. I nikom ništa, godinama. Niko ih ne poziva na odgovornost? Šta učiniti kad je i sam ministar u konfliktu interesa. Ceo Beograd priča, o „magičnim digitalizacijama“. Ivan Tasovac bi morao konačno javno da kaže da li je istina, kako se priča, da neki službenici Ministarstva kulture Srbije lobiraju po Srbiji da njegov brat Toma Tasovac i njegova NVO Centar za digitalnu humanistiku , dobijaju poslove digitalizacije o trošku poreskih obveznika. Obavešteni kažu da je u te svrhe, doneta odluka da se Vukovoj zadužbini za digitalizaciju sabranih dela Vuka Karadžića, uplati 5.623 319 dinara. Iako se zna, da taj posao po zakonu radi Narodna biblioteka Srbije i to besplatno!!! Za slične projekte, „magičnih digitalizacija“, planirano je da Univerzitetska biblioteka dobije 3.580 000 dinara. Šta reći, na hazarderski pokušaj ministra Tasovca, da ove godine kupi Ninovu nagradu za književnost za jednog od svojih pulena, istina bezuspešno!? Ali je tim povodom, prvi put u pedeset godina Ninove nagrade, NIN u te svrhe dobio donaciju od Ministarstva kulture u vrednosti od 500.000 dinara. U vreme Ivana Tasovca, na sve važne funkcije u republičkim institucijama kulture, vraćaju se ponovo „Žuti“!!! Od Dragana Bujoševićau RTS – u, Lasla Blaškovića u Narodnoj biblioteci Srbije i Jelene Trivan u „Službenom glasniku“, toj „zlatnoj koki“ srpskog izdavaštva. Tu su i „Dve žute komesarke“, koje više od dve decenije kadriraju kulturnim institucijama Srbije, Vida Ognjenović i Gorica Mojović. Zar smo doživeli udar amnezije? „Žuti“ su vladali kulturom Srbije od 2.000 godine i za sobom ostavili malograđanski spin i pustoš… Zar je to moguće u zemlji u kojoj vladaju naprednjaci, ili je Aleksandar Vučić, izgleda, rešio da kupuje opoziciju preko kadrova iz kulture? Bojim se, biće to pogubna osveta Srbiji… Navešću još nekoliko primera, koji imaju simboličku vrednost. Nezadovoljna rezultatima, dva segmenta ovogodišnjeg velikog Konkursa Ministarstva kulture Srbije, prošetala sam se po tabelama, internet podacima ministarstva. U dve godine, 2015. i 2014. samo na prvi pogled otkrila sam mnoge nepravilnosti, sukobe interesa, službenike i funkcionere sklone korupciji, klanove, privilegovane pojedince u kulturi… Plavi jahač, izdavačka kuća koju vodim, tražila je da ministarvo podrži prevod na engleski jezik moje knjige – „Ledi Pedžet i njeni Srbi.“ U godini jubileja Prvog svetskog rata, prva knjiga o velikoj dobrotvorki srpskog naroda, nije dobila podršku, među 1o4 knjige koje finansira ministarstvo. Ali je zato mimo važećeg ovogodišnjeg konkursa, Aleksandar Gatalica dobio 8.000 evra za prevod knjige „Veliki rat“ (495 strana) na engleski jezik i njegov londosnki izdavač „Istros Books. I pored toga, što je knjiga objavljena i promovisana u Londonu još prošle godine!?, novembra 2014. u Ambasadi Srbije i Britanskoj biblioteci u Londonu. Kakav skandal! I svi ćute. Ta Gatalicina knjiga o Prvom svetskom ratu, na konkursu iz 2014. godine, dobila je 17.600 evra za prevod na francuski jezik i francuska kuća „Belfond“ iz Pariza…..Ko je ovde lud, za taj novac mogu da se prevedu tri knjige!!! Ova rešenja parafiraju, ladno, sekretar komisije Mladen Vesković i pomoćnica ministra kulture Ana Vučetić. I naravno, potpisuje Ivan Tasovac. Članovi komisije 2015. bili su: Mihajlo Pantić, Vladislava Gordić Petković, Ivana Nikolić, Vojislav Karanović, a predsednik komisije bio je Miloš Konstantinović. Članovi komisije 2014. bili su: Mihajlo Pantić, Vladislava Gordić Petković, Ivana Nikolić i Saša Jelenković, a predsednik komisije bio je Miloš Konstantinović. Profesor Mihajlo Pantić, dve godine je u konfliktu interesa, član je dve komisije, koje odlučuju da se svake godine po dve njegove knjige prevedu na neki od stranih jezika. Kao predsednik Upravnog odbora Narodne biblioteke, glasa da se na konkursu 2015. podrže tri knjige direktora te biblioteke, Lasla Blaškovića. Kao funkcioner Pen kluba Srbije glasa 2014. da se tri knjige čuvene spisateljice Vide Ognjenović objave na neki od stranih jezika. Gordićka je takođe u konfliktu interesa, odlučuje o knjigama svog supruga Petkovića. Vojislav Karanović glasa sam za sebe. Uz svo uvažavanje Bore Ćosića, koji živi u Nemačkoj, siromašna Srbija plaća prevode njegovih knjiga na nemački jezik!? Tražila sam od Ministarstva, da za male pare, sa projektom Ledi Pedžet ( knjiga, izložba fotografija) obiđemo deset gradova, deset biblioteka, deset domova kulture…I taj moj pokušaj bio je bezuspešan. Nataša Marković Beograd, 19 juni 2015.

Из пристиглих писама (Максимовић, Вукадиновић)

Поштовани Издавачу и Уредниче!
Вашем суду препуштам збирку од 136 кратких цртица (свака може да стане на једној страници формата А5), које на сажет начин обрађују савремене теме. Цртице су у рукопису изложене онако како су записиване, негде је тај редослед такав да омогућава да се по више прича групише у једну целину под посебним насловима као што су: Приче о Милоју, Из војничке спаваоне, Нолетове приче, Приче из Петриње, Гарине згоде и Аутостоперове приче, а има и прича које се тематски не могу повезати у неки одређенији наслов сем, можда, као Остале приче. Ја сам на завршетку, не прeмештајући приче у рукопису, дао попис свих прича и једно могуће али не и потпуно групасање у сродне тематске целине. Ако се не поштује редослед настанка онда се као једна већа група могу груписати Приче о Космету (приче: 15, 16, 92, 98, 99 и 100), затим Приче о селу (приче: 3, 8, 9, 11, 13, 18, 20, 23, 24, 126. и 129), а могућа су и нека друга груписања са мањим бројем сродних прича. На Вама је да то прихватите или их уредите на другачији начин.
Свака прича има документарну вредност и односи се на неки истинити догађај чији сам ја сведок лично био или је тачно пренето казивање неког другог приповедача.
Биће ми драго да се нађу Уредник и Издавач који ће ову кратку збирку приповедака, јединствену по својој тематици, дужини и односу према времену у којем живимо, да прихвати и изда.
Унапред захвалан!
Слободан Максимовић

_____________

Поштовани ЗАВЕТИНЦИ,
добијам ово ваше сокоћало електронско где сваки удара у своју свиралу па често делује и поред сјајних прилога и занимљивих увида са повремено и добрим песмама – помало као азил за кућнике и бескућнике…лепо осећам да понекад као да фали нека ексклузивна горућа актуелност- не она из новина и медија – ..итд. па бих вас подсетио да СИНДИКАТ ПИСАЦА СРБИЈЕ, председник књижевник, драмски писац Драган Томић и КООРДИНАЦИОНИ ОДБОР РЕПРЕЗЕНТАТИВНИХ УДРУЖЕЊА СРБИЈЕ чији сам ја председавајући већ 4 недеље разговара на тему КО УБИЈА КУЛТУРУ СРБИЈЕ – сваког уторка у 18 часова на трибини Француска 7 . Ако вас ова тема занима и дотиче могао бих вам проследити већи број излагања од 27 уметника који су досад говорили…Наравно да се и ви можете прикључити, као и ваши сарадници и читаоци..Поздрав Миљурко Вукадиновић

Из писама пристиглих последњих недеља

*
26. јануар 2015.

Драги Мирославе,
Срећна Вам 2015! Нека буде здравља, рада, радости – у Породици, у књижевном послу.
Драги Мирославе,
Који су услови, осим добре књиге, у Вашем издавачком аргатлуку? Питам и због једног свог рукописа (360 страна комбинованог садржаја, од записа о књигама, преко биографија и голооточке рехабилитације, до записа језичких занимљивости из мога краја, формата 15:23), за који сам од Града добила новчану подршку (….) (са мојим порезом). Штампарија „М.“ одавде спремна је и на најмањи тираж. Последње две књиге ми је добро урадила. Ово је 8. моја књига по реду.
Бићу Вам захвална ако издвојите времена тек и да ми се јавите. Молим Вас, без икаквих обавеза!
Поздрављам Вас, драги Мирославе. Срећан Вам Свети Сава!
С поштовањем,
Веселинка Стојковић

27. јануар 2015.

Поштовани Мирославе,
Одавно нисам прочитала овако добро, овако разложно писмо, овако пуно писмо.
Хвала Вам много. Једино ми је жао Вашег времена. Но, ова Ваша забелешка може да постане трајна.
Видећу, размислићу што ћу и како ћу и како могу. Мени ништа друго и није важно, сем да се рукопис сачува, макар и у 20, 30 примерака.

А пратила сам Ваше путовање Пчињом. Фотографије… Посрамила сам се пред њима, пред Вама. Волим тај крај, обишла сам многа места, пођем радо тамо, у Трговишту сам и радила годину дана, а фотографија немам, нити записа, сем нешто ситних, површних.
Поздрављам Вас много, драги Мирославе. Од Вас се много учи. И још једном – Хвала! И свако добро!
Веселинка Стојковић
_______________________________________

17. фебруара 2015

Мирославе, хвала на промишљању, али ја више да се бијем са ветрењачама не долази у обзир.
Сарађиваћемо, ако треба правићемо у оквиру Заветина УМ, али ОВДЕ је све дотерало до дувара.
Ово је последњи маестрал.
Дуга се тама спушта.
Настављамо ми сарадњу, створићемо духовни покрет отпора…
овде су на делу колосалније ствари од ЧАСОПИСНЕ ПРОБЛЕМАТИКЕ…
дакле, ја се као Леонида никада не предајем, али сам веома сличан и америчком генералу ПАТОНУ:
НЕКА ОНИ ИЗГИНУ ЗА СВОЈЕ ИДЕЈЕ, БИТНО ЈЕ ДА НАШЕ ПОБЕДЕ.
За сада толико, размишљаћу о свему што сте ми написали и предложили.
Поздрав
Стеван Бошњак
__________________________

Власта Младеновић

Драги и поштовани Мирославе,
не замери, ја се баш не сналазим са овим новим техникама, али урадићу по упутствима. У сваком случају, пратим, читам – пишем.
А пишем Ти савести ради, ни због чега и ни за што друго. Пишем Ти због песме Разговор уморнога од историје и живота са својом душом. Антологијска песма. За све антологије. Толико.
Искрен поздрав, до јављања,
Власта Младеновић са истока.

03. март 2015. 12.55
___________________________________

*
10. 03. 2015.
Милијан Деспотовић

Браво Мирославе,
Ја поново верујем да се наша књижевност ствара ван институција и бори са њима. Ентузијазам нема плату, нема мито, остала му је чиста душа.
Милијан Деспотовић

...

Књижевна награда „Момчило Тешић“ за сезону 2013/2014.

По увиду у књижевна остварења у области белетристике за децу у претходне две године, жири у саставу: Раша Попов (председник), Милијан Деспотовић (члан) и Бранко Стевановић (члан), једногласно је донео одлуку да Књижевна награда „Момчило Тешић“ за сезону 2013/2014. буде додељена Оливери Недељковић за књигу прича „Причино дете“ (Чекић, Београд 2013) и Драгану Хамовићу за књигу песама „Змај у јајету“ (издање аутора, Београд 2013). Књиге објављене 2014. године остају у конкуренцији за награду у сезони 2014/2015.

Награду додељују књижевне новине „Свитак“ (Пожега) и она је утемељена поводом стодишњице од рођења књижевника Момчила Тешића (2011).