NA PUTU DUHOVNE EMANCIPACIJE
BRIAN DINTER
UVOD
„Želim podučiti ljude smislu njihova postojanja, a to je natčovjek, munja koja izbija iz tmurnog oblaka – čovjeka.“
Ovim simboličnim citatom iz Nietzscheova djela „Tako je govorio Zaratustra“ započinjem avanturu u unutrašnjost ljudskog sebstva, u dubine koje istinom progovaraju i donose završno svjetlo jednote.
U vrijeme idolopoklonstva formi i natjecateljskim porivima izvire još dublja težnja za iskazivanjem prave životne smislenosti, težnja za istraživanjem duboke ljudske istine o svrhovitosti postojanja i načinima toliko željenog prosvjetljenja. Da li je ljudska svijest dosegla svoju točku kulminacije? Da li smo razvili u dovoljnom stupnju našu ovisničku naivnost o vidljivom i činjeničnom? Da li smo dovoljno iskrivili izvorne religije i sekulizirali državne poretke? Da li smo dovoljno postali ponosni na vlastitu plitkost i pseudoznanost?
Toliko pitanja, a malo odgovora! No da li doista ima toliko malo odgovora ili mi sami nismo spremni da primimo odgovore koji su nam „pred nosom“?
Utonemo li samo nakratko u vlastitu unutrašnjost, u nebeski mir svjetlosti naše duše, otkriti ćemo jedan sasvim novi svijet koji je oduvijek bio u nama i nerijetko pokušavao dati potrebna objašnjenja našim znatiželjama. Otvorenost našeg uma i razina prijemčivosti našeg unutrašnjeg sluha i vida jedine su prepreke koje su nas udaljavale od istinske spoznaje.
Naša robovska vezanost za pet osjetila temeljem kojih tumačimo sve priznate i nepriznate pojave otvorila nam je vrata u duboku dekadenciju, u krajnje neznanje i nesposobnost čitanja simbolike koja nas od drevnih vremena jasno upozorava na pravilne vrijednosti i suštinu životnog smisla. Primjer krivog tumačenja i posljedično razornih djelovanja na zasadama iskrivljenih misli je međuostalim oživotvorenje gornjeg i niza drugih Nitzscheovih citata; njemački nacistički pokret uprostio je i iskrivio rijeć „nadčovjek“ trasirajući put ka sintagmi „sve je dopušteno“ uništavajući sve što je istinski ljudsko i vrlinski vrijednosno. Očito isti taj pokret nije uzeo u obzir slijedeći citat iz iste knjige:
„Prošli ste svoj put od crva do čovjeka i u vama je još uvijek mnogo od crva. Nekada ste bili majmuni, a ipak je čovjek više majmun nego svi majmuni“.
Nadčovjek je čovjek u nama samima, čovjek koji je spoznao svoj put,koji je prepoznao svoje duševne vrijednosti i koji je svojom izvornom pripadajućom energijom ujedinio sve svoje suprotnosti, pokorio svoj ego i poput Isusa odbacio svoje tijelo simboličnim raspećem, uskrsnuvši potom u novom ruhu – u svojstvu čovjeka uzvišenih vrlina koji se vratio u platonsku pećinu da svoje bližnje uputi ka nebeskoj kapiji vlastite svjetlosti.
Isus je bio najveći ezoterista, a od tada svi veliki mislioci su u stvari bili iznimni ezoteristi, inicijati misterija i poznavatelji tajni postojanja odnosno onog nevidljivog koje se nalazi u svakome od nas.
Tajnovitost nije ništa drugo do zid za neuke.
Svatko tko želi stupiti u svoj unutrašnji svijet i spoznati dubinu svog sebstva i istinske ljudske povijesti, potrebno je da napravi hrabri korak u tom smjeru oslobađajući se vezanosti za svojih pet osjetila dozvoljavajući višim duhovnim energijama da očituju svoj sjaj predajući malom ljudskom umu uzvišeno znanje. U tom smislu ništa vrijednije od Isusove poruke nije:
„Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas!“ (Mt 7,6)
Spoznaja kraljevstva božjeg iz Evanđelja spoznaja je svoje unutrašnjosti, svijeta prividne tame koja skriva svjetlo duha! Jednom kada zakoračite na put uzvišene mudrosti uvidjeti ćete da je svijet iluzija u kojem živite najčešće samo forma koja skriva sukobljene snage vašeg emocionalnog i mentalnog tijela, snage kojima ste uzvišene energije krivo prizemljili uslijed nedostatka harmoničnog razvoja osjećaja, uma i volje.
Još jednom ću se poslužiti drevnom evanđeoskom simbolikom s namjerom da vas potaknem na dublje promatranje svih pojava koje vas okružuju:
„Svi smo mi Pilati i Jude spram vlastitoj duši!“
Uvjereni smo da razumijemo vrijednost i smisao naše duše, ali je potom nemilice pokoravamo prizemnim željama i misaonim procesima predajući je u ruke tami materije poput Pilatove (čitaj: Poncije Pilat, rimski upravitelj Judeje u doba Isusa) predaje Isusa u ruke židova koji su uzvikivali: „Razapnite ga!“.
Razapinjući svoju dušu (umjesto tijela) trasiramo put u kameno doba ubrzavajući evoluciju koja se ponovno podsmjehuje ljudskom rodu. Ta ista evolucija nam je dala po tko zna koji puta šansu da uzdignemo svoju svijest iznad materije, izdan dualnosti, i spoznamo duhovne visine, svijet jednote i vječnoga sklada; uzvratili smo joj našom neprekinutom vezanošću za obličja, za prostu mimiku i bestijalnost. Spriječili smo unutrašnji razvoj da bi ugodili tjelesnim porivima, izbjegli smo razapinjanje (čitaj: žrtvovanje) tijela da bi dušu demonima servirali!
Poncije Pilat je tipičan simbol mentalnog tijela, suvremene utilitarističke misli koja je spremna žrtvovati vrijednu jedinku za trenutni mir masovne groznice. Poput Pilata svi se nemilice podvrgavamo vanjskim ciljevima i grozničavo težimo da obogatimo naš život materijalnim dobrima. Inteligenciju mjerimo matematičkim, a ne duhovnim parametrima diveći se onome koji je zapamtio više podataka ili pokorio protivnika nekom vještinom, bez obzira što je duhovno isprazan i jadan. Suvremeno licemjerje odiše puno težim grijesima od drevnog rimskog upravitelja koji spram modernim političarima i poslovnim miljeom zaslužuje naziv sveca.
S druge strane Juda je tipičan simbol astralnog (čitaj: emocionalnog) tijela obzirom da je zbog svog neznanja i posljedične ljubomore oklevetao i izdao svog učitelja. Klevetanje i ljubomora su stupovi suvremene civilizacije, svakodnevno pune stupce isprazne štampe i elektronskih medija pojačavajući ovisnost o nagonskim elementima dovodeći i rijetke plemenite aktivnosti u okrilje materijalne svrhovitosti.
Duhovna volja razvija se harmoničnim razvojem uma i osjećaja, mentalnog i emocionalnog tijela. Zapostavljanje jednog od njih i općenito njihovo razdvajanje vodi do produbljivanja krize i bijega od svjetla svoje duše, od svog izvornog puta. Svi posjedujemo svog Pilata i Judu, dvije osobnosti koje se nisu upoznale u Isusovoj priči; šta bi bilo da jesu? Da li bi tada Isus bio razapet na križu ili bi poživio utjelovljen među ljudima još neko vrijeme?
Neka vaš Pilat i Juda budu vjerni prijatelji koji će zajedno stupiti pred očeva vrata: duhovne volje!
Ova knjiga izraz je dugogodišnjeg traganja za istinskom spoznajom, neprekidnog rada na sebi i svojim tijelima u cilju omogućavanja i drugima da nešto više saznaju o sebi jer na kraju krajeva svi potječemo iz istog izvora, iz jednote koja od davnina poziva sve ljude da joj se pridruže. Posvećivanjem ezoterijskoj filozofiji spustio sam zavjesu životnog teatra otkrivši značenja simbolike i energija koje upravljaju univerzumom. Nastojao sam istovremeno formulirati recept za postizanje napredne svijesti i u tome su mi pomogla istraživanja niza ezoterijskih znalaca koji su svoj život posvetili uzvišenoj spoznaji.
U tom smislu teorija Umnog trojstva ima svoj duboki praktični smisao i svakome može pripomoći u vlastitom nadilaženju robovanja tzv. nižim tijelima dovodeći kreativnost svoje duše do potpunog otkrivenja. Istovremeno sam se rukovodio potrebom da glavna znanja sa područja energetskih tijela i centara, simbolizma trojstva, kao i metodu evolucije duše jednostavnim riječnikom dočaram čitateljima otvarajući prekrasan svijet nevidljivih spoznaja, svijet koji sve više poprima klasično-znanstvenu dimenziju zahvaljujući evoluciji atomske fizike, endokrinologije, neurogenetike i srodnih znanosti.
Oduvijek sam se obraćao širokoj publici i to ću činiti i dalje jer duboko vjerujem da u svakome može biti upaljena iskra prosvjetljenja koja će ga navesti na slatki put bez povratka: anđeosku harmoniju vječnog sjaja.
„Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu! Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“ (Mt 6, 19, 20, 21, 24, 33).
UMNO TROJSTVO i SAMOSPOZNAJA
Putovanje od svijeta dualizma ka svijetu jednote označava duhovni put samospoznaje, put prosvjetljenja.
Emancipacija u svojem pravom smislu znači upravo koračanje na putu prosvjetljenja, iz prizemnog svijeta dobra i zla, iz trodimenzionalne realnosti prema svijetu univerzalne ljubavi i potpune jedinstvenosti. Stupnjevi na tom putu su višestruki kao i prepreke s kojima se čovjek suočava u svojem umnom procesu, prepreke koje definiraju zrelost samorefleksije.
U suvremenom društvu već nam nadaleko poznate materijalne dekadencije, društvu u kojem se um podvrgnuo grijesima ega, u kojem je zatočen čvrstim mjerilima nemoralnog društva ili ako želite društva lažnog morala, društva iskrivljenih vrijednosti, načetog opsesijama iluzorne stvarnosti, u takvom društvu karakternost individue dolazi do najtežeg ispitnog iskušenja: prevazići tu oštrinu dualnosti i krenuti na put iskonske samospoznaje, na duhovni put, u svijet blaženstva i ljubavi.
Na koji način je to moguće ostvariti i da li postoji neka formula koja izjednačava sve ljude na duhovnom putu iskupljenja?
Čarobna formula je isključivo u ljudskom umu i njegovim neograničenim svojstvima koje smo dužni razaznati kako bi ih mogli i iskoristiti. Prosvjetljenje je put koji treba krenuti od nas samih da bi potom moglo doživjeti svoj sjaj i prema bližnjima koji nas okružuju. Upravo takva emancipacija, koja dolazi iznutra, je jedino ispravna i dovodi na put kojim težimo; svaka ostala definicija emancipacije ima isključivo materijalnu vrijednost i lažno polazište, polazište koje već u startu zatvara božansko svjetlo i tjera um na put suprotan od njegove prirodne težnje.
Um je složeni mehanizam koji pripada ljudskoj duši, duši koja nakon smrti ljudskog tijela odlazi na daljnji put ka dimenzijama koje su nam nepoznate, a opet toliko bliske i neshvatljive.
Intelektualno razumijevanje višedimenzionalnosti Stvarnog svijeta (čitaj: duhovnog svijeta) u suvremenom društvu na izravan je način pružio predvodnik novog religioznog pokreta, prosvjetljeni gosp. Ryuho Okawa, 53-godišnji japanac, duhovni vođa religije „Happy science“ – „Radosna znanost“, koji je u svakodnevnom doticaju sa višim dimenzijama, ponaosob sa 9. dimenzijom kojoj pripadaju veliki duhovni vođe poput Isusa Krista, Mojsija i Bude Shakyamunija. Cilj pokreta gosp. Okawe je ujedinjenje svih svjetskih religija, univerzalno duhovno sjedinjenje, potrebno danas više no ikad! Istovrsni cilj je još tijekom prve polovice 20. St. na evropskom kontinentu zacrtalo Teozofsko društvo sa čuvenom Helenom Petrovnom Blavatskom, a najkvalitetniji znanstveni pristup u razjašnjenju energetskih tijela, zakona reinkarnacije i uzročnoj kozmogenezi predočili su okultni istraživaći/filozofi poput Alice Bailey, te mistični pokreti poput Rozenkrojcera. Gđa. Bailey je također udarila temelje moderne Astrologije utemeljene na teoriji Zraka, o kojima će također biti rijeći u ovom djelu obzirom na izniman značaj koje iste imaju u razvoju čovječanstva i objašnjenju individualnog i društvenog razvoja. Svi spomenuti pojedinci i pokreti zasnivaju se na ezoteričnim korijenima svih poznatih nam religija, koje su svojim materijalističkim intepretacijama izokrenule istinsku narav izvornog nauka o duši. Tako npr. stare kršćanske gnoze, židovska kabala, budistički ezoteritam, mistični bramanizam i hinduizam, svi zajedno na vrlo jasan način istovrsno prikazuju evolucijski put Duše i prihvaćaju pojam reinkarnacije kao temeljno duhovno načelo koje počiva na zakonu uzroka i posljedice.
U vrijeme globalne materijalizacije i sustavne dekadencije uma, duhovna globalizacija je preduvjet nastavka postojeće civilizacije i njenog sretnog svršetka, a ne nasilnog kao što se povijesno dešavalo svim prethodnim civilizacijama u trenucima nastupa uvjeta potpunog umnog kraha. Kada govorim o povijesti prethodnih civilizacija mislim na pravu povijest, ne na onu koju u školskim klupama učimo, a koja se odnosi samo na period posljednjih 4-6 tisuća godina; povijest prethodnih civilizacija doseže razmjere od stotina tisuća godina i broji niz početaka i završetaka civilizacija, manje i više naprednih, koje su u pravilu završavale naprasito u fazi duhovnog srozavanja.
Možemo slobodno reći da je upravo naša suvremena civilizacija na točki u kojoj je daljnji put obilježen ili potpunim srozavanjem ili duhovnim preporodom. Često se govori o majanskom kalendaru i promjeni „frekvencije“ sa 2012.g.; to je istina no sama promjena počinje i završava u nama samima; da li ćemo uspjeti prepoznati tu frekvenciju u nama i okrenuti se duhovnim vrijednostima, otkinuti ovisnost o materijalnoj dimenziji i konačno putovati slobodno duhovnim prostranstvima, to je odista pitanje koje samo i isključivo možemo postaviti sebi samima, a ne nekom božanstvu izvana. Teorija božanskog izvan nas samih je upravo teorija koja je štetno dogmatizirala niz postojećih religija i dovela ih do stupnja ridikulnoznosti, do vlastitog samouništenja i sveopće potrebe novog univerzalnog duhovnog poretka. Prosvjetljenje vođeno izvana,bez samorefleksije, je poput auta bez vlastitog pogona, auta koji se oslanja na povlačenje od strane nekog drugog auta, na povlačenje unaprijed osuđeno na iscrpljenje i propast. Treba razvijati unutarnji pogon, onaj pogon koji je svima predan u trenutku rođenja, onu božansku iskru koju smo dužni razvijati sve do prepoznavanja stvarnog svijeta, svijeta višedimenzionalnosti i univerzalne sreće.
Dosta je bilo okretanja vanjskim svjetovima, svjetovima koji uključuju i razne religije kojima se okrećemo u trenucima krize misleći na spas koji će nam dati jedna molitva ili pokoja indulgencija. Molitva mora biti stalna, a njeno polazište u dubini naše duše, u potčinjavanja umu duhovnom razvoju, a ne ego-identitetu. To ne znači naravno napuštanje svijeta, već upravo življenje u istom na miran način, s onom mirnoćom koju nam daje to naše iskonsko svjetlo, no samo ukoliko je dovedeno dovoljno na površinu da pruži ono zraćenje koje je dostatno da odbija štetne zrake, zrake plitkih iluzija materijalizma, zrake koje ego vrhunski njeguje da bi opčinio um.
Vjera je upornost samorefleksije na putu duhovne emancipacije, vjera je odraz karakternosti i njegove konzistentnosti da se odupre svijetu iluzija (čitaj: samsari).
Imamo li dovoljno vjere? Ako nemamo kako da je razvijemo u životu svakodnevnice?
Upravo su to pitanja kojima sam se rukovodio u pisanju ovog djela, na temeljima kojega leži teorija Umnog trojstva, stupova duhovnog razvoja koja sam već u nekim svojim prethodnim djelima opisivao, no nikada do sada temeljito dotaknuo s ciljem edukativnog doprinosa u pomaganju svima nama u nadvladavanju svakodnevnice, u koračanju mirnoćom uma. Živjeti u samsari s vedrinom uma znači postići prosvjetljenje prije napuštanja vlastitog tijela, postići prosvjetljenje u sadašnjem životu, postići slobodu: da, to je definicija slobode!
Prekaljeni zahtjevi za osjetilnim dokazima predstavljaju suštinu suvremene dekadencije društva. Što li to znači? Koliko li ste se puta sami uhvatili u stupici zahtjeva dokazivanja nekih duhovnih elemenata? Naime, gotovo svako potrebuje da mu se dokaže postojanje duhova, levitiranja, komunikacije sa višim duhovnim dimenzijama itd. Takvi zahtjevi su upravo sam po sebi dokaz pomanjkanja vjere i gubitka uma u lažnom identitetu, u potčinjavanju egu i njegovom kraljevanju. Osjetilna percepcija višedimenzionalnosti za nevjernike je nemoguća i suvišno je tražiti dokaze prizemnim svojstvima poput osjetila za visine koje je moguće dostići isključivo prekaljenom vjerom i radom na sebi. Uporedno govoreći da li ste ikada bili u stanju u svojoj struci postići nešto ako niste doista temeljito izučili materiju kojom se bavite? Dakako da niste, a računajte na to da je duhovni put ka prosvjetljenju daleko teži od svih postojećih fakulteta zajedno, obzirom da traži od vas odricanje od materijalnog svijeta ovisnosti, od posesivnih ljubavi, od ispraznog življenja.
Duhovni put zahtjeva potpunu vjeru i predaju, bez tračka sumnje koja nas uvijek odvede nekoliko koraka unatrag u samsaru života.
U istraživanju praktičnog puta u duhovnom razvoju pojedinca rukovodio sam se kako osobnim tako i tuđim iskustvom koje je doista rezultiralo prosvljetljujućim rezultatima, iskonskom samospoznajom i svakodnevnom mirnoćom uma i posljedično duše, kojoj sam um i pripada.
Umno trojstvo sačinjavaju tri osnovna stupa duhovnog razvoja:
Osjećajno oplemenjivanje
Intelektualni razvoj/spoznaja
Meditacija i prehrana
Međuovisnost svih stupova je okosnica pravilnog duhovnog razvoja. Isključivi razvoj jednog od stupova dovodi do tzv. životnih manjkavosti, do problema koji se u svakodnevnom životu očituju kako u afektivnim manifestacijama, tako i u umno-depresivnim stanjima koji kreću od manjeg do sve jačeg nezadovoljstva. Naime, nedostatak razvoja jednog od stupova posljedično stvara tzv. vezivanja za vanjski svijet, da li ona u obliku vezanosti za određene osobe ili pak ona koja se dotiču vezanosti za pojedine materijalne vrijednosti kao što su novac, nekretnine, auti…
U nastavku sam vjerno objasnio na praktičnim primjerima iz života što to znači živjeti sa nekim od nedostataka u vidu nerazvijenosti jednog ili više stupova duhovnog razvoja, kao i njihovo posljedično stanje u višedimenzionalnom svijetu nakon smrti.
Zamolio bih čitatelje da prate tijekom čitanja djela tablicu iz priloga br.1. u kojoj su sistematično prikazani stupovi umnog trojstva i relacije istog sa svjetovima, tipovima duša, umnim razvojem i dimenzionalnom stanju nakon smrti.
Preduvjet razumijevanja ovog djela je vjera u vlastiti put prosvjetljenja, vjera u budistički nauk harmonije i reinkarnacije, kao i vjera u kršćanski nauk progresa. Sam pojam reinkarnacije u smislu seljenja duša nakon smrti (čitaj: metempsihoza) i njihovog ponovnog inkarniranja u trodimenzionalnom svijetu je izvorna istina duhovnog svijeta, istina koju je nemoguće pobiti, istina koja najjasnije objašnjava izvanredne prednosti (talente) i nedostatke kod pojedinih ljudi. Svi smo na svijetu rođeni, materijalizirani, da bi karmički odradili naš životni zadatak, da bi prepoznali našu misiju koja nas stavlja na iskonski put (Tao), put ka prosvjetljenju! Ukoliko smo okovani vanjskim svijetom, što u dalekoj većini i biva slučaj, tada lutamo stazama boli i patnji, stazama s poteškoćama koje se nadalje gomilaju u formi novih karmi koje ćemo biti prisiljeni odraditi u nekom idućem životu. Čišćenje negativnih energija (čitaj: karme) moguće se je samo osobnim zauzimanjem u razvoju svoje duše, u njenom duhovnom hranjenju, u pročišćavanjnu vlastitog uma od svih vezanosti za ovozemaljske užitke. Kao što sam u niz prethodnih djela već imao prilike naznačiti, vezanost za terenske užitke ne znači i bijeg od svakodnevnice, odnosno asketsku izolaciju; upravo suprotno: jačina karaktera se mjeri snagom mirnog djelovanja u svakodnevnici, u iskušenjima koja nas okružuju i odupiranju istim kako bi put duhovnog razvoja imao svoj smisao i jasan cilj: nadilaženje dualnog svijeta samsare i postizanje mirnoće uma.
Na koji način se to u praksi može postići?
Upravo teorija Umnog trojstva daje praktične savjete i objašnjenja u trasiranju puta duhovnog razvoja. Umno trojstvo sadrži u svom pristupu osnovne elemente budističkog učenja, a ponaosob poznati osmerostruk put ka prosvjetljenju: ispravno gledanje, ispravne misli, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravno življenje, ispravan trud, ispravna volja i ispravna meditacija. Svaki od pomenutih elemenata biti će adekvatnije razjašnjen u nastavku, a biti ću slobodan i pokloniti vam ciljane prijevode divne „sutre“ (čitaj: misli/molitve) pod nazivom: „Put ispravnog uma“ koja predstavlja temelj suvremenog budističkog nauka, a koji se odnosi na emancipacijski osmerostruk put. Neće biti zaobiđen ni kršćanski nauk, posebno okultna objašnjenja svetog trojstva koja sežu u gnostička vremena, vremena prije pojave institucionalizirane crkvene zajednice koja je taj isti nauk duboko sakrila u vatikanske odaje, nauk koji bi svojim istinama zauvijek izbrisao razloge hijerarhijske crkvene strukture i njenog politiziranja.
Ćetiri stepenice do raja
Krećemo sada na put prosvjetljenja, na kojem ću vam objasniti Umno trojstvo, njegove ćetiri razvojne stepenice kao i odnose pojedinih stupnjeva sa tipovima duša, dominantnim svijetom, umnim razvojnim stupnjem i dimenzionalnom stanju nakon smrti. Svaki stupanj će biti naslovljen prema tipu duše koji će predstavljati pojedinu stepenicu u duhovnom razvoju obzirom da je i sama duša nositelj božanske iskre i same karme.
Duša je vječno svjetlo koje ne prestaje fizičkim životom, koja nas povezuje sa davnom prošlošću i dalekom budučnošću, koja pamti: prosvjetljujući one koji su na tragu njenog prepoznavanja, koji su na emancipacijskom putu njenog uzvišenja, te kažnjavajući još težim karmičkim zadacima one koji su ovisni o materiji, o svom fizičkom tijelu. Da ne bi ostali samo na konstatacijama duševnih stanja odnosno pripadajućih osobnosti, istaknuti su jasni zadaci za nadilaženje pojedinih stepenica u duhovnom razvoju, zadaci koji pripadaju Budinom osmerostrukom putu samorefleksije.
U svojem izlaganju koristio sam i premudre savjete-citate epskog djela „Bhagavadgite“ – staroindijske mudrosti koja sadrži temelje brahmanizma i budizma, iskonske poruke mudrosti kojima se duhovni ljudi i danas rukovode u svojim misionarskim poslanjima. Dotične citate stavio sam na kraj svake „stepenice“ obasjavajući tako prag kojim se korača, prag koji treba svjesno preći da bi se duhovna spoznaja proširila i zauzela više mjesto koje joj pripada.
Stanje duše nakon smrti i njena dimenzionalna svojstva sadržana su u nizu zapadnih i istočnih mističnih knjiga utemeljenih na različitim iskustvima pojedinaca koji su zahvaljujući uspješnim postupcima regresije bili u stanju prenijeti spoznaje i iskustva iz dimenzija koje često nazivamo paklom i rajom, no uvjeravam vas da postoji opća suglasnost svih takvih svjedočenja o jednom bitnom momentu koji treba zapamtiti: svaka duša kreira svoju sudbinu, svakoj je duši ostavljen odabir o svojem daljnjem putovanju nakon smrti. U tom smislu u posebnom poglavlju nastojao sam jasno dočarati rozenkrojcersku filozofiju inkarnacije i to ponaosob iz razloga što rozenkrojcerstvo bazira svoja saznanja na iskustvenim spoznajama i usudim se reći čvrstim znanstvenim temeljima koje klasična „materijalna znanost“ neće moći još zadugo negirati obzirom da su revolucionarna otkrića na polju atomske energije vrlo jasno otvorila vrata bekrajno širokom spektru novih otkrića u svijetu eteričnih tijela.
Da ne bih ostao dužan istočnoj misli u smislu višedimenzionalnih razjašnjenja o stanju duše između tjelesnih inkarnacija čast mi je preporučiti divan opis tih svjetova od strane duhovnog vođe novog japanskog budizma gosp. Ryuha Okawe i njegovog bestselera „Zakon vječnosti“. Radi se o knjizi koja razotkriva svekoliki svijet iznad nas i njegovu uvjetovanost našim ovozemaljskim djelima. U okviru ovog djela iznio sam u kratkim crtama opis Okawinog višedimenzionalnog svijeta u relacijama razvojnog stupnja duše u okviru središnje tablice o Umnom trojstvu….
videti vise > http://www.sajam-knjiga.com/ProductDetails.aspx?Product=56217
13 Filozofija uma i duha. Metafizika duhovnog života. Okultizam
DINTER, Brian
Na putu duhovne emancipacije : filozofija istine / Brian Dinter. – Rijeka : Dušević & Kršovnik, 2010. – 223 str. : ilustr. u bojama ; 24 cm. – (Biblioteka Dharma ; knj. 2)
Bilješka o autoru: str. 219-221.
ISBN 978-953-221-217-4
133.2
141.339
615.851
***
( o autoru: http://politopedia.net/index.php?title=Brian_Dinter
http://www.profil.hr/knjiga/vrline-uma/4642/
https://70653dotcom.wordpress.com/2012/03/15/pismo-brian-dinter/ )
ЛеЗ 0009589
(Ш)ВЕДСКА СВЕСКА 